Studentski protesti u Novom Sadu, pokrenuti kao izraz nezadovoljstva aktuelnim režimom, poslednjih meseci su ogolili duboku polarizaciju u društvu, ali i spremnost sistema da se fizičkim nasiljem obračuna sa neistomišljenicima. Među onima koji su na sopstvenoj koži osetili brutalnost uličnih napada je i Milica Šilić, studentkinja druge godine prava (FLV) u Novom Sadu.
Izvan sveta aktivizma, Milica je devojka koja balansira između akademskih obaveza na fakultetu i rada u salonu lepote. Međutim, talas studentskog bunta probudio je u njoj, kako kaže, svest o neophodnosti ličnog angažmana.
"Aktivizmom sam počela da se bavim od samog početka studentskih protesta, iako sam oduvek bila protiv trenutnog režima. Ovi protesti su mi doneli spoznaju da svako od nas mora aktivno da učestvuje u promeni društva i smeni ove vlasti", započinje Milica razgovor, naglašavajući da ne govori u ime cele studentske zajednice, već isključivo u svoje lično ime.
Ono što je pokreće na borbu jesu svakodnevne anomalije koje su postale pravilo: korupcija, činjenica da ljudi gube posao zbog iznošenja sopstvenog stava, ali i najteži oblik represije – fizičko nasilje nad njenim kolegama i prijateljima.
Hronologija nasilja ispred Srpskog narodnog pozorišta
Najteži trenutak u Miličinom dosadašnjem aktivizmu dogodio se ispred Srpskog narodnog pozorišta (SNP), kada su nju i njene kolege napale pristalice vladajuće Srpske napredne stranke (SNS). Detalji ovog incidenta svedoče o organizovanom targetiranju i sumnjivom postupanju policijskih snaga.
"Stajali smo na protestu kada su pristalice SNS-a počele da nas prepoznaju, verovatno zbog ranijih javnih istupanja. Počeli su da nas vređaju, vikali su da smo 'ustaše' i upućivali nam mnoštvo drugih ružnih reči. Odjednom, grupa ljudi je prišla i fizički napala moje kolege, isključivo muškarce", priseća se Šilić.
U tom trenutku reagovala je policija koja je studente izvukla iz gužve i krenula iza njih. Međutim, zaštita je bila kratkotrajna.
"U jednom momentu, policija nas je napustila. Nekoliko trenutaka kasnije, prišli su nam batinaši. Čovek star između 40 i 50 godina prišao je mom kolegi Ognjenu i uneo mu se u lice rečima: 'Je l' hoćeš da se biješ?!'. Ognjen je smireno odgovorio da ne želi sukob i da hoće da se skloni, ali ga je taj stariji čovek odmah udario i oborio na zemlju."
Pokušaj da pomogne kolegi koštao je i samu Milicu fizičkog povređivanja.
"Pružila sam ruku Ognjenu da ustane, a napadač je tada udario i mene. Pala sam preko Ognjena, a on je nastavio da me šutira na zemlji, nazivajući me pogrdnim imenima. Za to vreme, drugoj koleginici su bukvalno lupali glavom o zid", svedoči Milica o brutalnosti napada, što potvrđuju i medijski izveštaji sa tog događaja koji pominju i pretnje silovanjem upućene studentkinjama.
24-časovni maraton u policiji i identifikacija napadača
Nakon pretrpljenog nasilja, usledio je iscrpljujući proces pred institucijama. Studenti su proveli skoro 24 sata između Urgentnog centra Vojvodine i Policijske stanice Stari grad.
Sutradan su pozvani na hitnu prepoznavanje osumnjičenih, koje je ubrzo prekinuto pod bizarnim okolnostima – osumnjičenom je pozlilo, te je i on prevezen u Urgentni centar. Nakon nekoliko sati pauze, iscrpljeni studenti su nastavili proces i uspešno identifikovali glavnog izvršioca.
"Lice koje smo svi prepoznali je Gorski Matović. To je osoba koja je mom kolegi probila bubnu opnu, drugom razbila zub, a koleginici lupao glavu o zid", navodi Šilić.
Protiv Matovića je podneta krivična prijava, a nadležno tužilaštvo je zatražilo kaznu zatvora u trajanju od godinu dana i osam meseci. Sa stanovišta oštećenih studenata, ovakav predlog sankcije je neprihvatljiv.
"Smatramo da je to premala kazna s obzirom na monstruoznost onoga što je uradio. Trenutno čekamo suđenje", poručuje Milica.
Strah kao gorivo za dalju borbu
Napad je ostavio duboke psihološke posledice, ali umesto pacifikacije i povlačenja, stvorio je kontraefekat.
"Bila sam uplašena za svoj život, to ne krijem. I danas postoji strah da bi neko mogao da napadne moju porodicu ili prijatelje zbog onoga čime se bavim. Ali, paradoksalno, sve ovo je u meni probudilo još veću želju za borbom. Mi želimo stvarnu pravdu, a ne da nasilnik izađe iz zatvora za nekoliko meseci i nastavi da radi isto što i do sada", kategorična je mlada studentkinja.
Pogled u političku budućnost za Milicu i njene saborce ima jasan cilj – institucionalnu promenu kroz izborni proces, ali uz potpuno distanciranje od tradicionalne opozicije. Kao primer da su promene moguće, ona navodi rezultat iz Kule, opštine koja je važila za snažno uporište vladajuće stranke.
"Kao pojedinac, na predstojećim izborima očekujem pobedu studenata, ali bez mešanja klasične opozicije. Mi smo u Kuli, koja je važila za većinski SNS grad, uspeli da osvojimo čak 18 mandata, dok je SNS uzeo 19. Na osnovu toga, od ostatka Srbije očekujem još više i verujem da ćemo uspeti", optimistična je Šilić.
Konačni cilj ove generacije studenata prevazilazi samu smenu vlasti; oni zahtevaju korenitu reformu i odgovornost za godine propadanja.
"Nakon izbora se nadam hitnoj normalizaciji odnosa u društvu. Ali ono čemu se svi najviše nadamo i od čega nećemo odustati jeste sprovođenje sveobuhvatne lustracije za sve one koji su učestvovali u uništavanju ove države kroz protekle godine i decenije", zaključuje naša sagovornica.
U uobličavanju i tehničkoj strukturi ovog teksta korišćen je AI asistent, uz autorstvo i proveru činjenica od strane novinara.
Create Your Own Website With Webador